HOME

Maestro Segovia o gitari

Godine 1980. – novinar iz Madrida Žarko Božić, posetio je Andresa Segoviu, gitaristu koji je svojim vrhunskim umetničkim radom obeležio celu epohu, i pritom zabeležio.

Prof. dr Jovan Jovičić – odlomak iz radio emisije “Vreme muzike”

Prof. dr Jovan Jovičić – insert iz emisije “Život s muzikom”

Boja tona kroz fiziku u muzici

 

 GitaraDidaktika_Logo_12 preslušavanjem gore pomenutih intervjua, maestra A. Segovie i njegovog sledbenika profesora J. Jovičića, pažljivi slušalac nesumnjivo stiče uverenje da klasična koncertna gitara predstavlja muzički instrument širokih izražajnih mogućnosti. Savremena izvođačka tehnika na ovom instrumentu obiluje različitim zvučnim elementima od kojih najznačajnije mesto zauzima proizvođenje i oblikovanje tona. Najveći doprinos na upoznavanju i razumevanju akustičkih osobina i harmonske strukture tona, muzičkih instrumenata, pre svega klasične gitare, dali su bračni par dr. Olivera i Jovan Jovičić u velikom broju naučnih radova publikovanih širom sveta. Ovde treba pomenuti i naučno razjašnjenje postavki Tarregine i Segovijine škole koje direktno utiču na obogaćivanje spektra tonskih boja na ovom instrumentu.

     Malo je muzičkih instrumenata kod kojih je moguće određenom tehnikom menjati boju tona (tembr) u toku izvođenja. Gitara je instrument gde se u bukvalnom smislu pravi, oblikuje ton, koristeći se kombinovanjem mogućnosti koje nudi savremena izvođačka tehnika.

    Ton proizveden na muzičkom instrumentu, ili ljudskim glasom predstavlja složenu zvučnu pojavu sastavljenu od glavnog tona ( tona koji se stvarno čuje ), najniže frekvencije i niza tonova viših frekvencija koji se ne čuju kao pojedinačni, već svojim prisustvom vrše uticaj na oblik zvučnih talasa proizvedenog tona. Niz tonova viših frekvencija koje ulaze u sastav osnovnog tona, nazivaju se harmonici, ili alikvotni tonovi od čijeg broja i relativnog intenziteta zavisi boja (tembr) glavnog tona. Ton iste visine i jačine dobijen sa različitih muzičkih instrumenata ili ljudskim glasom zvuči drugačije i svest ih prepoznaje kao tonove različite po boji.

     Na klasičnoj koncertnoj gitari ton se dobija direktnim kontaktom, neposredno, sa izvorom zvuka (žicama), upotrebom prstiju desne ruke, palac ( p ), kažiprst ( i ), srednji prst ( m ), domali prst ( a ) i u posebnim slučajevima mali prst ( e ). Akcija prstiju i, m, a, – e, ima smer melodijske žice – basovske žice, dok aktivni pokret palca ( p ) ima akciju u suprotnom smeru basovske žice – melodijske žice. Prema tome kojim oblikom završava poslednja falanga prsta, ustanovljeni su sledeći oblici :

            1. vrh jagodice bez ikakvog uticaja nokta – čista jagodica

           

            1. vrh nokta bez dodira jagodice, ovde je nokat neznatno duži od jagodice

           

          1. vrh jagodice iza koje se nalazi nokat kao tvrda podloga, ovde nokat treba podesiti tako da se njegov vrh izjednači sa vrhom i oblikom jagodice kada ona pritiska žicu

     Ton dobijen čistom jagodicom je snažan, nosiv – daleko dopire, neodređen, bez sjaja, dosta mutan, te kao takav ne poseduje dovoljno mogućnosti za kvalitetnu promenu boje tona.

      Proizveden ton čistim noktom je kristalno čist, određen, previše oštar, sa nedovoljno energije, nedovoljno nosiv i u ovom slučaju nije obezbeđeno dovoljno mogućnosti kako bi se uspešno izvodila promena boje tona u toku izvođenja.

      Vrh jagodice iza koje se nalazi nokat određene dužine i oblika kao tvrda podloga predstavlja sintezu pozitivnih osobina koje daje čista jagodica i čist nokat. Ton dobijen ovim načinom je snažan, daleko dopire, određene mekoće, ali sa dovoljno sjaja, određen i čist, što uzrokuje završna faza ekscitacije. U trenutku proizvođenja tona, žica klizeći preko vrha jagodice prelazi na pravilno oblikovan vrh nokta, nakon čega sledi napušatanje žice, formirajući ton sa dovoljno kvaliteta. Ovakva mogućnost dobijanja tona na gitari je opšte prihvaćena i smatra se osnovnom.

      Kategorije koje značajno utiču na promenu jačine i kvaliteta tembra tona kod gitare su MESTO na kome se žica ekscitacijom uvodi u stanje oscilovanja i NAČIN kako se žica ekscituje na datom mestu.

     Uticaj MESTA na kojem se žica ekscituje, podrazumeva standardnu dužinu „prazne“ – „slobodne“ žice od 65cm. Ton srednje jačine, plemenit, „obložen“ tamnijom bojom, mek, ali dovoljno nosiv, dobija se ekscitacijom žice na rastojanju 9,3cm od kobilice prema otvoru, ili uslovno rečeno 1/7 ukupne dužine. Pojačan ton sa više sjaja, ali i dalje mek, dovoljno nosiv, dobija se ekscitaciom žice na rastojanju 7,2cm od kobilice prema otvoru, ili približno 1/9 ukupne dužine. Oštar ton, „obložen“ metalnom bojom dobija se ekscitacijom žice neposredno pored kobilice. Gore pomenute karakteristike dobijene su detaljnim akustičkim ispitivanjem tonskog spektra i subjektivnim ocenjivanjem.

     Uticaj NAČINA podrazumeva kako se žica stavlja u stanje oscilovanja, ekscituje, okida. Gitaristička tehnika poznaje dva načina za dobijanje tona na gitari i to: apoyando ( tiskanjem ) i tirando ( čupanjem ). Apoyando tehnikom, žica se zahvata vrhom jagodice npr. srednjim prstom desne ruke ( m ) i tiska koso ka unutrašnjosti korpusa do izvesne napetosti, nakon čega usled sopstvene elastičnosti ista naglo sklizne preko vrha prsta i slobodno zatreperi proizvodeći ton. Akcija koju je izveo pomenuti prst nakon dobijenog tona, završava oslanjanjem na susednu, po visini nižu žicu. Ovom tehnikom dobijeni ton je snažan, nosiv, dovoljno mek i koristi se za izvođenje skala, pasaža, kao i kod tonova prilikom razlaganja akorda koje treba naglasiti. Tirando tehnikom, žica se zahvata na isti način kao i kod apoyando tehnike, s tom razlikom što se sada ista povlači u pravcu ravni ostalih žica, i nakon dobijenog tona akcija prsta završava pokret u prostoru unutrašnjosti šake ne dodirujući ostale susedne žice. Ovom tehnikom dobijeni ton je oštar, metaličan i dosta nazalan, koristi se uglavnom kod izvođenja dvozvuka, trozvuka i pojedinačnih tonova koje ne treba naglašavati kao i kod izvođenja tremola, arpeđa, razgvada itd.

      Kada je ton dobijen ekscitacijom, čupanjem ( okidanjem ) kao kod gitare i harfe, jačina i boja tona uglavnom zavise od učešća prvih šest harmonika, njihovog relativnog intenziteta, vremena reverberacije i međusobnog odnosa. Razlaganjem određenog tona na gitari u tonski spektar, analizom je utvrđeno da prvi, drugi i četvrti harmonik utiču na jačinu tona, od trećeg zavisi tamnija boja i mekoća, a da peti i šesti oblikuju sjaj, oštrinu i metaličnost. Mogućnosti koje nudi savremena izvođačka tehnika: uticaj oblika kojim se završava jagodica aktivnog prsta desne ruke, uticaj mesta na kome se žica ekscituje ( prostor, otvor – kobilica ) i uticaj načina kojim se žica ekscituje ( tirando – čupanjem i apoyando – tiskanjem ), praktično predstavljaju „alate“ za oblikovanje tembra. Sada je moguće, delovanjem ovih uticaja na osobine određenog harmonika, istaći ono što je u datom trenutku poželjno, a potisnuti ono što je nepotrebno, uzrokujući tako promene jačine i kvaliteta tembra, tona kod gitare u toku izvođenja, kako ističe prof. J. Jovičić.

 

Tonski primeri

Andres Segovia, insert iz kompozicije “Gavotte  I & II”  – J.S. Bach
Andres Segovia, insert iz kompozicije “Chaconne”  – J.S. Bach
Andres Segovia, insert iz kompozicije “Sonata Meridional”  – M. Ponce

     

 

     Primenom složene izvođačke tehnike na gitari, različitim vrstama uticaja na izvor zvuka (žicu), moguće je i tembr ostvariti kao promenljivu kategoriju i tako zajedno sa ostalim promenljivim osobinama tona ( visina, dužina i jačina ) znatno povećati nivo tonskih mogućnosti, uzrokujući tako podizanje nivoa tonske kulture.

     Imajući u vidu sva ova saznanja, lako je zaključiti da izvođačka tehnika na gitari sadrži i tehniku promene boje tona u toku izvođenja, što umetniku, gitaristi nudi pristup i ovladavanje širokim spektrom izražajnih mogućnosti na ovom instrumentu. Na ovaj način moguće je izraziti najdublja čovekova osećanja, što pokazuje i antropozofska teorija istaknutog filozofa R. Steiner-a gde u temi „12 čula“, čulo sluha svrstava u kategoriju „duhovna čula“.

 

Julian Bream, “Granada”  – Isaac Albéniz
Andres Segovia, “Allegro Rondo on a theme by Sor”  – M. Ponce

Potpis_00

Leave a Reply

Your email address will not be published.